foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

Naš član Damir Ćurić, triatlonac, "ironman", ultra brevetar, super randoner, "Mogu Dugo"-aš, trekker i totalni multisportaš uputio se na Sardiniju i Siciliju na ultra brevet od 1200 km. Pročitajte njegov super zanimljiv tekst i iz udobnog naslonjača upustite se u avanturu dugu 1200 km.

"6 + 6 Isole in the Mediterranean sea"

Da se nisam prošle godine samo 2 dana prije godišnjeg pošteno polomio s bicikla, pa ga proveo u krevetu umjesto na moru tak da mi je ostao cijeli neiskorišten, ko zna kada bi, i dali bi ikad u životu vidio Sardiniju i Siciliju.
Ovako gotovo nehtijući, spletom okolnosti, nakon jednog sasvim slučajnog susreta s Fojsom, legendom HR breveta, i pitanja ..ej šta planirate vozit iduće godine? i njegov odgovora kojeg nisam na prvu u potpunosti razumio nego sam uspio zapamtit samo dvije ključne riječi… Sicilija i Sardinija, nakon nekoliko mjeseci dogovaranja i rješavanja organizacijskih pitanja kako ćemo i što ćemo, odjednom ni sam još ne vjerujući u sve, evo me u kombiju s još pet strastvenih zaljubljenika u ultra biciklizam kako jurim prema jugu Italije.

HR ultra bic boysi…i to samo kakvi ! Taj kombi koncentrirao je na jednom mjestu jedinog HR finishera Race Across America- RAAM, najprestižnije i najduže svjetske biciklističke solo utrke od 3000 milja, jedinog HR deseterostrukog Ironmana, jednog nejedinog HR dvostrukog Ironmana, a jednostavno je teško pobrojati što je sve odbicikliralo tih 6 pari nogu iz ovog kombija…koje sve ultra biciklističke izazove i ultra brevet distance raspona 200-1400 km odvožene po HR i susjednim zemljama, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Irskoj, Americi… taj kombi jednostavno ...isijavao je ultra energiju jureći talijanskom austostradom prema luci Civitavecchia iznad Rima odakle će nas trajekt prvo prebacit na Sardiniju, da odvozimo 600 km a onda na Siciliju isto toliko.

Odatle i naziv čitavom događaju „Randonee 6 + 6 Isole del Mediteraneo“ kao dio serije „LItalia del Grand Tour (IGT) koja se sastoji od 4 breveta preko 1200 km od kojih se svake godine vozi po jedan po raznim područjima Italije ( 1001 Miglia, 999 Miglia, Alpi 4000, 6+ 6 Isole) a završivši cijelu IGT seriju biciklist dobiva počasnu titulu „Grand Randonneur of Italy“. Randonee 6 + 6 Isole del Mediteraneo uz + 6 Hrvata okupio je još preko 250 sudionika od kojih su neki potegnuli čak iz Japana, Tajlanda, Brazila, Kanade, Amerike vođeni svojom biciklističkom strašću.

Isole 6 - SARDINIJA


Start u ponoć na Sardiniji mi nikako nije dobro lego, em ništ ne vidiš ponoći naokolo, em se cijelu noć nisam mogo rješit pospanosti i samo sam gledao gdje ću naslonit glavu, jedino dobro je bilo što se stalno osjećao neki ugodan miris cvijeća u zraku. Prva dulja uzbrdica i odmah sam iscurio od svoj HR bic boysa, moje anoreksično tijelo od 90 + kg žive vage se još kak tak može nosit po ravnom s tim vitkim i žilavim vragovima ali uzbrdo nikako, pa sam uglavnom vozio sam sa sobom. Čim je svanulo i ja sam nekak procvao, obuzela me sreća što sad napokon mogu gledat naokolo i upoznat tu Sardiniju pa sam se raspištoljio slikanjem na sve strane što god mi se učinilo lijepim jer žena naredila kad je već nisam htio vodit sa sobom da bar vidi tu Siciliju i Sardiniju sa slika, ili ko će ju znat, možda i kao dokaz da sam zbilja otišao tam a ne kradom malo šmugnuo na neku erotsku destinaciju tipa Tajland ili sl. Taj dan trasa breveta odvela nas je u planinska područja Sardinije s kojih visina se uopće nije vidjelo more pa sam na momente imao osjećaj ko da vozim po Alpama. Nakon višesatnog stalnog penjanja slijedio je dugački spust prema mjestu Dorgali gdje je bila kontrolna točka s okrjepom i taman kad si pomislio gotovo s brdima evo ga opet penjanja do druge KT i stalno nešto uzbrdo-nizbrdo i tako čitav dan pa onda i u noć. Naravno, usporenavožnja uzbrdo + ono svo vrijeme stajanja i naslikavanja + neki navigacijski problemi i malo lutanja + malo bušenja guma moralo je kat tad doći na naplatu.

Nakon što sam po noći tam negdje gore u brdima slučajno bio uvučen u „spašavanje“ jednog iscrpljenog i s upaljenim okom, randonera iz Tajlanda kojeg su na cesti negdje iza mene pokupile dve lokalne mlade talijanke prilikom čega sam najviše vremena izgubio razjašnjavajući se nogama i rukama s njih dvije i njihovim engleskim od kojeg su jedino znale reći „Your frend“, vežući to naše prijateljstvo preko žutih noćnih reflektirajućih prsluka koje smo imali na sebi, da se to na kraju sve pretvorilo u „spašavanje“ nas obojice jer sam sad već toliko bio u cajtnotu da bi inače tvrdoglav i glup kad su u pitanju odustajanja, nastavljajući vožnju mogao zakasnit na popodnevni trajekt za Siciliju i nepotrebno izazvat brigu i probleme mojim HR boysima. Veliki izazov Tajlanđaninu i meni bilo je objasniti mladim ragazzama da nas kraćim putem autom prevezu pedesetak km do KT i organizatora al i to smo uspješno rješili nakon samo pola sata lamatanja rukama a uz svesrdnu pomoć googl glasovnog prevoditelja. Svi su sretno finishirali osim mene koji sam se morao zadovoljit s preveženih 300 km, al zato ja imam ko bonus .. za neka prepričavanja uz logorsku vatricu show kodnog imena „izgubljeni u prijevodu“

Isole 6 - SICILIJA


Nakon cjelonoćne vožnje trajektom do Palerma na Siciliji prilikom čega smo se lijepo uz škripuckanje i njihanje naspavali u brodskim krevetima, pače, i istuširali se plešući u uskoj tuš kabini u ritmu valova, nakon iskrcavanja slijedio je start ispred jednog hotela pa kak je ko tamo dolazio s trajekta, prijavljivao se i mogao je odmah startat. Većina je već bila spremna s biciklima još na trajektu, mi opet s ultra kombijem van iz trajekta, raspremaj, spremaj stvari za drugu vožnju, drž – nedaj, sastavljaj bicikle, a čim smo u pokrajnjoj ulici kraj mjesta starta izvukli biceve van kraj nas se zaustavlja neki auto i lik nam kroz prozor veli; „Ne ostavljajte bicikle ni sekunde bez nadzora!?“…bem ti samo smo se bljedo pogledali…pa gdje smo to? u Palermu ili Harlemu? a od tog trenutka se na čitavoj Siciliji nisam odvajao od svog bic ljubimca čak ni pri pišanju, jednom rukom držao bih jednog a drugom drugog ljubimca. Sardinija je lijepa al Sicilija oduševljava gotovo na svakom koraku, zapravo.. okretu pedale, s malim izuzetkom ovih većih prljavih, gužvovitih gradova tipa Palermo i naročito Messina. Prvi dan na Siciliji vozio se po unutrašnjosti, put nas je vodio između Parkova prirode.. dell Madonie, dei Nebrodi i dell Etna, romantično, razbacani zeleni brežuljci na sve strane a, malo-malo pa na nekom vrhu brda ugnjezdio se neki maleni rustikalni gradić, stisnutih kuća jedne na druge, sa onim svojim balkonima, valjda svaki Talijan mora imat svoj balkon. Posebno su bili dojmljivi ti stisnuti gradići u brdima po noći, kao razbacani svjetleći grozdovi.

Noć se već dobro spustila kad sam protutnjao podnožjem vulkana Etna a na idućoj KT Linguaglossa na 255 km u sklopu nekog crkvenog zdanja svi randoneri imali su organiziranu okrjepu i mogućnost spavanja u krevetima. Kad sam tamo došao u pol 3 ujutro na parkingu je bilo 200-ak bicikala , a kad sam se i ja nakon što sam „ubio oko“ na 2 sata u 6 ujutro odlučio odljepit dalje vani su stajala samo četiri bica! Očito je da su svi osim nas četvorice shvatili da baš i nema vremena napretek jer je trebalo prevest još 337 km do Palerma a time- limit je u ponoć. Lagana zebnja uvukla mi se oko srca hoću li uspjet odvozit tih preostalih 337 km u limitu a kako sam zeznuo na Sardiniji, ponovni neuspjeh mogao bi bacit moj randonerski moral ravno na koljena pa sam odlučio preskočit jutarnju kavicu i stisnut gas do daske pa šta bude.

Srećom sad je put vodio uzduž cijele obale kroz Messinu prema Palermu bez značajnih uspona pa se moglo brže vozit, i tako iz uvale u uvalu, uz dugačke plaže, iz jednog turističkog mjesta u drugo, prekrasno, stalno gledaš plavo more, slušaš valove , nos ti stalno zapljuskuju neki pomiješani mediteranski mirisi mora i cvijeća. U jednom trenutku iza mene se stvorio Ares, on je malo skrenuo s zadane trase breveta da bi se uzverao bicom na vulkan Etnu dokle god se moglo cestom, a to je slično kao da si s Jadranske magistrale odlučio skrenut i malo popet na vrh Biokova i Svetog Juru …šta reći nego… The Ares!

Na Siciliji ovaj put 100 postotni učinak HR bic boysa, spavanac u hotelu gdje smo imali start, par sati opuštenog turističkog obilaska Palerma prije polaska trajekta za Napulj na naše treće po redu cjelonoćno putovanje trajektom i evo nas opet na autostradi via Zagreb.

Jureći natrag prema Zagrebu naš kombi sad više nije isijavao onu ultra energiju nego sad prije neku blaženost što smo se dobro nabiciklirali, puno toga vidjeli i doživjeli, što je sve sretno prošlo, što se nikom ništa nije dogodilo, svaki od nas mogao bi svoju priču ispričat , svakom se nešto trajno ureže u pamćenje s tih naših ultra vožnji, svaka je posebna.

Na putu u mislima prebirem po sjećanju pokušavajući ponovo doživjeti mjesta kroz koja sam prošao, i dalje sam potpuno nesvjestan da sam evo upravo bio na Siciliji, koju sam uvijek sa zanosom gledao u talijanskim filmovima, u "Kumu", uvijek mi se to činilo kao neki nedostižno mjesto, kao neka filmska fikcija koja u stvarnosti i ne postoji.

Također hvala Bogu što imamo u životu jednog jako skromnog a izuzetno velikog biciklistu i čovjeka imenom Ares, koji je sam odvozio naš ultra kombi simo-tamo dok smo se mi vozili natrag u polunesvijesti, glavni arhitekt interijera kombija bicikli van-bicikli-nutra, bio nam prevodilac, glavni organizator i vođa puta.

Molto grazie signore.


Foto i tekst: Damir Ćurić

 

 

Video