Oana Bacanu: Zašto triatlon, a ne pikulanje

foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

U jedno siječanjsko jutro 2018. našli smo se na kavi sa Oanom Bacanu, članicom Triatlon kluba Jarun s kojom smo odlučili napraviti prvi intervju na našu Internet stranicu.

Oana, hvala ti što si se prva odazvala za intervju i što ćeš „probiti led“.

Zašto triatlon, a ne pikulanje?
Slučajno. Jer je Zlatko, dečko iliti vanbračni suprug i životna inspiracija, pratio brata na trke pa se sam odvažio pa sam ja počela pratiti Zlatka pa „monkeysee“, „monkey do“, ako može on, mogu i ja (bar probati).

Plus bilo je jedno prazno mjesto na bini na jednom triatlonu pa sam mislila da ako malo jačam trčkaranje, bicikliranje i učim kraul  (tehnika plivanja op.u.), to je to, vječna slava je moja (hehehe)!
Tak sam se natjecala 2010. na Zagreb Openu na Jarunu, završila zadnja, ali pokupila neke novce jer sam bila sedma žena ukupno. Do tog trenutka mislila sam da je bolje biti muškarac na ovom svijetu, kad ono, nije. A nastavila sam jer triatlon odgovara mom karakteru kojem brzo dosadi sve. U triatlonu ima bezbroj mogućnosti i kombinacija.

Došla si nam iz prijateljske Rumunjske, što te je dovelo u Hrvatsku i Zagreb?
Nije da Hrvatska nema najljepše sve i dobri ljudi i bistro more i nezaboravnu obalu i krasan jezik i Sljeme i Jarun i duatlon i triatlon ligu, ali moram priznati da nisam znala previše o ovoj zemlji prije nego što sam došla. Mislim, znala sam više od mojih sunarodnjaka koji su me znali pitati: „Kud ideš? A nije tamo rat?!“. Bila je to 2002. godina kad sam prvi put došla u posjet. Došla sam radi momka plavih očiju po imenu Zlatko jer takvog zgodnog, pristojnog i pametnog nisam nigdje drugdje našla.

Samo triatlon ili...?
Svašta sam probala u životu, išla u osnovnoj školi jedan dan u školu skijanja i u školu mačevanja, odustala drugi dan jer nam nisu odmah dali skije i mač (hehehe). Nešto sam plivala jer mi je bazen bio na pet minuta pješke od kuće u rodnom Brašovu, u Rumunjskoj, makar kad vidim kako klinci danas treniraju plivanje, ono što smo mi radili je bilo organizirano bućkanje u bazenu pod budnim okom trenera . Ali bilo je dobro jer od tog iskustva ostala je ideja da sport otvara vrata novih iskustva i prijateljstva. A sad osim na triatlonske utrke idem i na trkačke cestovne i planinske pa i maratone. Mislim, bila sam, nadam se da će se vratiti volja za još. Ako ne, šmrc-šmrc.

Zašto Triatlon klub Jarun?
Rekla bih slučajno. Nakon prve sezone u individualcima, Joža (Josip Dikon, predsjednik TK Jarun op.u.) je rekao: „Dođite k nama!“, ali istina je da ne bih se pridružila ili ostala da mi ne odgovaraju filozofija kluba ne shvaćanja sebe previše ozbiljno i slobodu da radim što hoću, kad hoću, ako hoću.

Kakva je ekipa u TK Jarun: prije, za vrijeme i poslije utrke ili treninga?
Uglavnom dobro raspoložena :). A što se tiče recepta za brzi oporavak nakon napornog treninga, izgleda da ga je TK Jarun našao! Ipak ima toliko godina iskustva, pa me to ne čudi. Uglavnom nakon treninga ili utrke ide se na kavu. Očekujem svaki dan da će stručnjaci s uglednih sveučilišta potvrditi da je oporavak 100% brži ako se odmah nakon lige ide na otok (popularno okupljalište poslije Jarunske triatlon lige op.u.) na kavu, pivu, sok, čaj ... i ono najvažnije, druženje i razgovor.

Trener?
Trener sam ja (hehehe). To je mentalna vježba, neka vrsta sudoku-a, moram naći što meni odgovara najviše, formulu da uz što manje ulaganje, dobijem najveći dobitak . Pa ako griješim, sama sam si kriva.

Najveća greška u triatlonskoj „karijeri“?
Previše sam htjela odmah, nisam ni odmarala nakon prve trke, već sam planirala srednje dugi triatlon (koji na kraju nisam ni završila, jedan jedini DNF koji me naučio da QUITTING ne samo da je OPTION, nego je i najpametnija opcija nekad . I možda previše utrkivanja, došlo do zasićenja, da što se toga tiče ja vjerujem da manje je više.

Najveće postignuće?
Održavanje kilaže. Po meni bolje izgledam sad, u srednjim godinama, nego što sam izgledala u srednjoj školi (hehehe). To i činjenica da uz bavljenje sportom život je lakši i ljepši.

Najveći doprinos razvijanju triatlona u RH, a i šire?
To je jasno kao dan: popularizacija banana breada, kruha s bananama, kao izvrsnog obroka za oporavak nakon treninga i trke. Probajte ga i vi na Jarunskoj duatlon i triatlon ligi. (ili ga sami napravite – Oanin recept za banana bread)

Planovi za budućnost?
Ove godine, 2018., nastavljam trenirati, ali ću se puno manje utrkivati. A dalje, tko zna? Nebo je granica s time da treba imati noge čvrsto na zemlji jer meni triatlon nije život, a život nije triatlon pa treba uskladiti sport sa životnim prilikama i neprilikama. Bitno samo da se krećem.

Oana, hvala ti na tvom vremenu. Sretno dalje u sportskim „vodama “ i vidimo se na Jarunskoj ligi.

 
Pozivamo sve čitatelje da nam se pridruže na Jarunskoj triatlon i duatlon ligi, da dođu probati banana bread te odmah upoznaju Oanu, možda Vam otkrije još koji čaroban recept za ukusan kolač ili dobar i učinkovit trening.

 

 

Video