foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

Štafeta članova Triatlon kluba Jarun - Jarunski lopoči u sastavu: Ivo Sabioncello, Tereza Vuković i Kristijan Žerjav, nastupili su 15.10.2017. na utrci polu dugog triatlona - halfu u Poreču.

Za Poreč half triatlon smo se prijavili baš dan prije nastupa na "Ironmanu" u Mađarskoj. Dok smo Kiki i ja bili zaokupljeni nastupom na Ironmanu, Ivo je u Zagrebu sredio prijavu i uplatu i razradio taktiku za štafetu "Jarunski lopoč"'. Ime štafete "Jarunski lopoči" se samo nametnulo. Ljeto provodimo na Jarunu prepunom lopoča i dečkima se ime svidjelo i tako smo složili štafetu: Ivo Sabioncello - plivanje, ja - poznatija kao Tereza Vuković - bicikl i Kristijan Žerjav Kiki - trčanje. Kako smo se brzo prijavili tako smo brzo i na to zaboravili, ipak je to na kraju triatlonske sezone. Pošto je sezona bila naporna i duga pred Poreč smo pomalo izgubili motivaciju za utrkivanje, jedino Kiki, uvijek predan zadatku, bio je spreman utrkivat se. Meni se sviđala ideja da moram samo odvoziti 93 km, super uživancija. Ajmo to odraditi!


Half je započeo napeto, Ivu smo morali skoro dovući na start. U rano maglovito nedjeljno jutro uporno se nadao da će plivanje biti otkazano. "Hladno je. Ne vide se bove. Ma tko još pliva po ovakvoj magli?!", ponavljao je. Žene samo što nisu startale, a naš Ivo se nije dao u neopren. Kiki i ja ga nismo ostavili na miru dok se nismo uvjerili da se je napokon uvukao u neopren! Naravno, zadnji je stigao na start, ali je ipak zaplivao.


Čekam ga u tranziciji i nakon 37 minuta stiže Ivo u neoprenu. Isplivao je kao 9. štafeta. Dok sam lagano s bajkom trčala kroz tranziciju na pol uha sam čula upozorenja organizatora:"Bike course is slipery!" Nisam to baš ozbiljno shvatila, veselila sam se vožnji. No veselje me napustilo na prvoj nizbrdici, tu sam se sjetila upozorenja. Staza je bila dijelom mokra i skliska od magle, ponegdje posuta zemljom, a uz rub ceste i šljunkom. "Ležeći policajci" su me dodatno demotivirali, malo sam to zamjerila gradu Poreču. Prvi krug sam vozila prilično oprezno, kočila sam na svakoj nizbrdici. Dodatno me mučila slaba vidljivost, uzela sam tamne sunčane naočale, a magla se nikako nije razilazila. Prilično zahtjevna konfiguracija staze, magla i oštećena i mokra cestu baš i nije neka uživancija za bicikliranje.

Gužva na stazi sve do zadnjeg kruga nije mi dozvolila da se opustim i uživam u vožnji. Bila sam presretna kad sam stigla na zadnji uspon, još spust prema cilju i eto me u tranziciji...i to bez pada. Nestrpljivi Kiki me čekao puna 3 sata i 18min, predugo i za njega i za mene. Pojurio je kao da je "pušten s lanca" i nestao u magli! Uskoro se magla razišla, izašlo je sunce i postalo prevruće, nimalo ugodno za trčanje. Trčalo se uz more, navijači su bili duž cijele staze. Naš Kiki je jurio i jurio, samo je on to (od nas troje) shvatio kao utrku. Navijali smo i mi i očekivali ga u cilju. Projurio je stazom za 1 sat i 48 min, izvrsno vrijeme...njegov novi PB (Personal Best, op.u.). Utrčao je u cilj i naš rezultat je bio 5 sati i 47 min, bilo je to najbolje što smo mogli. Možda sljedeće godine Ivo i ja ozbiljnije shvatimo ovu utrku.

Pohvale TK Swibiru, utrka je odlično organizirana. Ništa nam nije falilo, a atmosfera i organizacija ne zaostaje nimalo za utrkama diljem Europe. Vidimo se sljedeće godine! JARUNSKI LOPOČI napadaju opet!


Napisala: Tereza Vuković Butorac
Foto:https://www.facebook.com/3sporta/

Video