foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

Članica Triatlon kluba Jarun, Tereza Vuković je pored svih obiteljskih i poslovnih obaveza, te plivačko-biciklističko-trkačko Ironmanskih, a po najnovijem i swimrun treninga, našla vremena i dala intervju za Triatlon klub Jarun.

P: Žene i sport, kombinacija koja postaje sve popularnija u Hrvatskoj. Kako se osjećaš u toj ulozi?

Tere: Odlično. Odrasla sam u sportskoj obitelji, otac je bio nogometaš i uz njega sam zavoljela sport. Brat, bivši hrvatski reprezentativac u karateu i višestruki prvak Hrvatske pokazao mi je da se sve može kad se hoće. Volim sport od djetinstva.

P: Triatlon je tvoj najdraži sport, 3 sporta u jednom: plivanje, bicikl i trčanje?

Tere: Iako sam u triatlonu samo 3 godine, osjećam kao da sam u njemu oduvijek! Volim tu kombinaciju tri discipline, raznolikost utrka, a samim tim i zanimljivost. U triatlon sam ušla sasvim slučajno, kao maratonka u duši; nakon ozljede završila sam u bazenu na oporavku i upoznala neke ljude koji se bave triatlonom. Malo pomalo počela sam trenirati plivanje, biciklizam mi je oduvijek bio velika ljubav, a trčanje maratona najdraža disciplina. Logičan izbor je bio priprema za Ironman, najdužu i najtežu triatlonsku utrku.

P: Kako baš TK Jarun? Ima puno trtiatlonskih klubova, kako si odabrala baš taj klub?

Tere: TK Jarun je klub individualaca. Tu su neke od sportskih ikona: Dikon Josip – mnogobrojni Ironmani, dvostruki i trostruki Ironman, pa Borko Prvan- legenda plivanja, triatlona, trčanja i multisportova. Većina članova su nekadašnji trkači-maratonci koji su krenuli i u triatlonske vode. Ekipa je odlična, atmosfera opuštena. Pomalo smo i specifični sa 'egzotičnim' sportovima: kvadratlon, gigatlon, total sport, koje održavam u u sklopu triatlonske lige što ligi daje dodatnu zanimljivost, motivaciju i poticaj.

P: Nedavno si nastupila na Ironmanu u Mađarskoj. Kako nekome padne na pamet da se uopće prijavi za Ironman?

Tere: Volim izazove i oduvijek mi je Višnja Škevin bila uzor. Čelična žena, majka i prva Ironlady. Kad sam Joži rekla da bih i ja htjela biti Ironman spremno me podržao i bio uz mene tokom cijelih priprema. Prve dvije godine sam učila što je triatlon i štreberski odrađivala Jarunsku ligu i sve utrke na koje je išao moj klub. No moja odluka je pala početkom 2017-te. Iako sam do tada imala samo olimpijski triatlon, što je četvrtina Ironmana, osjetila sam da bi mogla to napraviti.

Početkom 2017 krenule su pripreme za Ironman. Najveći izazov je bio kako pronaći vremena za sve treninge. Trebalo je uklopiti sve obaveze, obitelj, posao i treninge. Najvažnije je od svega napraviti dobar raspored i toga se držati! Upravo zato sam i odabrala TK Jarun kao svoj klub, jer kod nas nema treninga u točno određeno vrijeme ni trenera koji diktiraju što i kako se treba odraditi. Oduvijek sama slažem svoje treninge i tempiram formu.

P: Kako su tekle pripreme za Ironman?

Tere: Pripreme su dobro tekle. Radni dan od 9, a ponekad i 11 sati, sam uspješno uklapala u svoje treninge. Trebalo je uskladiti tri discipline: plivanje, bicikl i trčanje. Ironman je: 3,8 km plivanja, 180 km bicikla, 42,2 km trčanja. Svaka dionica za sebe je izazov, a sve tri discipline napraviti jednu za drugom je izuzetno teško.

Kako mi je plivanje bilo najlošiji segment, dobrovoljno se javio naš 'plivački trener' Dražen Vassung i sastavio mi program koji sam mogla sama odrađivati. Plivački segment, 3x tjedno u bazenu, po meni nedovoljno, ali uspijela sam se spremiti za 4km plivanja na Ironmanu.

Bicikl, nakon jednog pada i loma ruke ostao mi je samo trenažer. To me je malo usporilo i u plivačkom dijelu, ali u proljeće sam sve nadoknadila. Na proljeće sam krenula na brevet vožnje i tad sam zapravo shvatila što najviše volim u triatlonu, biciklizam. Zemlju najbolje možete upoznati kad je prođete na 2 kotača . No, to je neka druga priča. Dvije brevete od 200-tinjak kilometara su me dobro pripremila za ono što me čeka na IM-u. Damir Ćurić je bio od velike pomoći na biciklističkim treninzima. Naravno, bilo je tu još dosta manjih vožnji s mojoj ekipom iz TK Jaruna koja se pripremala za istu trku. Dobro raspoloženje i bogata okrepa su uvijek bili obavezni dio tih vožnji, uvijek dobra motivacija za dalje.

Trčanje, zima je bila naporna, išlo se na zimske brdske lige i tako brusila trkačka forma. Na proljeće sam odradila nekoliko trka u trening tempu i par puta se popela na postolje. Ponekad sasvim slučajno, a par puta i namjerno.

P: Obitelj? Kako se oni snalaze; tko im kuha, pere, pegla, usisava, suši veš, piše lektiru?

Tere: I za za njih je to izazov. Čišćenje, peglanje i sl. su uvijek moja obaveza, ali zato me muž rado zamjeni u kuhinji. Nažalost, najveće posljedice je snosila moja obitelj. Dva puta tjedno sam s posla jurila na bazen,vikendom dugi treninzi, utrke... muž je tu bio velika pomoć i podrška. Ali vrlo često bi on otišao na teren pa bih sve morala sama. Posao, bazen, ručak, pomoć oko zadaće, kupovina, pa po sina Davida na njegove treninge, trenažer navečer. Vikendom sam ponekad imala i tri treninga u jednom danu. Sve je to dio ironman priprema!

P: Kako je prošao Ironman?

Tere: Utrka je zapravo najljepši i najlakši dio. Kad sam došla na start svog prvog Ironmana u gomili triatlonaca rekla sam si:"Ti to možeš, ti si to već odradila, samo uživaj!" Tako je i bilo. Plivanje, onako kako je rekao Draško: lagano, iskoristi val i draft i izađi odmorna...i jesam, vrijeme 1:39:22!

A onda sljedi bajk, uživancija. Iako staza nije bila za uživanje trudila sam se ne misliti na loš asfalt i dosadne krugove. Sad sam na bajku, super mi ide, volim to i brzo ću biti gotova. Tko je i bilo, vrijeme bika 7:04:04!

Kad sam sišla s bicikla kvadri su mi bili totalno u grču. U tranziciji sretnem Mirelu, a ona kao leptirić. Kažem joj: '"Nema šanse da ja sad otrčim maraton". Ona me tad ohrabrila u svom ležernom stilu i krenula sam na put dug i predug... dugih 6 sati. Trčala sam u društvu našeg kuhara Kikija i kilometri su nekako brže prolazili. Lakše sam podnosila mučnine, vrućinu, a Kiki me natjerao da u zadnjem krugu više trčim nego hodam. I jesam!!! Uspjela sam, zbilja jesam, postala sam IRONMAN!!!

Kažu da je Ironman muška trka. E onda je Život definitivno ženska trka, jer ja svoju ponosno i hrabro nastavljam dalje. Ovo je bila samo jedna muška epizoda, čeka me još puno novih, eXremeWomen uspjeha!



Video