Glavni izbornik
U jedno siječanjsko jutro 2018. našli smo se na kavi sa Oanom Bacanu, članicom Triatlon kluba Jarun s kojom smo odlučili napraviti prvi intervju na našu Internet stranicu.
Oana, hvala ti što si se prva odazvala za intervju i što ćeš „probiti led“.
Zašto triatlon, a ne pikulanje?
Slučajno. Jer je Zlatko, dečko iliti vanbračni suprug i životna inspiracija, pratio brata na trke pa se sam odvažio pa sam ja počela pratiti Zlatka pa „monkeysee“, „monkey do“, ako može on, mogu i ja (bar probati).
Štafeta članova Triatlon kluba Jarun - Jarunski lopoči u sastavu: Ivo Sabioncello, Tereza Vuković i Kristijan Žerjav, nastupili su 15.10.2017. na utrci polu dugog triatlona - halfu u Poreču.
Za Poreč half triatlon smo se prijavili baš dan prije nastupa na "Ironmanu" u Mađarskoj. Dok smo Kiki i ja bili zaokupljeni nastupom na Ironmanu, Ivo je u Zagrebu sredio prijavu i uplatu i razradio taktiku za štafetu "Jarunski lopoč"'. Ime štafete "Jarunski lopoči" se samo nametnulo. Ljeto provodimo na Jarunu prepunom lopoča i dečkima se ime svidjelo i tako smo složili štafetu: Ivo Sabioncello - plivanje, ja - poznatija kao Tereza Vuković - bicikl i Kristijan Žerjav Kiki - trčanje. Kako smo se brzo prijavili tako smo brzo i na to zaboravili, ipak je to na kraju triatlonske sezone. Pošto je sezona bila naporna i duga pred Poreč smo pomalo izgubili motivaciju za utrkivanje, jedino Kiki, uvijek predan zadatku, bio je spreman utrkivat se. Meni se sviđala ideja da moram samo odvoziti 93 km, super uživancija. Ajmo to odraditi!
Svake godine nastojim ukrast par dana godišnjeg i pobjeć negdje na 2 kotača isključivo sam sa sobom, negdje daleko od grada i kuće, tamo gdje još nikad nisam bio, upoznati nešto novo, osjetit dašak avanture i apsolutne slobode.
Članica Triatlon kluba Jarun, Tereza Vuković je pored svih obiteljskih i poslovnih obaveza, te plivačko-biciklističko-trkačko Ironmanskih, a po najnovijem i swimrun treninga, našla vremena i dala intervju za Triatlon klub Jarun. 
P: Žene i sport, kombinacija koja postaje sve popularnija u Hrvatskoj. Kako se osjećaš u toj ulozi?
6 sati 26 minuta i 28 sekundi i konačno na cilju. Na početku plivanje od 1,9 km te na prvom od četiri kruga kroz glavu prolazi:"U plivanju sam slab, bit će bolje na biciklu, sve ću nadoknaditi".
Došlo je vrijeme za bicikli i nakon što je prošlo prvih 20 km u glavi bruji: "Ah, bicikl mi je slabija strana, nadoknadit ću sve na trčanju, to je to u čemu sam prosječan rekreativac. Da, nadoknadit ću sve na trčanju".
Nakon 4 sata od starta na red je došlo i trčanje. Na prvih 6 km tempo 5:30, super ide, smanjujem zaostatke za onima ispred ali... došla kriza i konačni zaključak: "Plivanje mi je ipak, najbolje bilo". 
O čemu ja sve to?
Video
